...staring down the bullet, let me make my final stand...

Pomalo se skidam s andola, tijelo se privikava na napore i bolove. Ne biste povjerovali kako je tijelo prilagodljivo, pravo remek-djelo. Radi se intenzivno, bez milosti. Prvenstveno prema meni. Kao u Bik Braderu. :)

Kad smo već kod toga... Jednom ne tako davno, kada sam se našao u situaciji da imam priliku trenirati kod ovog tipa, a to si nikako nisam mogao priuštiti, došao sam na ludu ideju i ponudio svim našim velebnim tv-kućama sljedeći deal: oni bi meni sponzorirali vježbe (što je za jednu tv-kuću sića), a zauzvrat bi imali reality show u stilu Rockyja Balboe, koji bi kad bi se pravilno odradio, privukao puno više gledatelja od 10-15 neobrazovanih ljudi koji spavaju do 2 popodne zatvoreni u kući. Ili sam bar tako mislio. Priznali mi to ili ne, svi volimo gledati takvu priču, u kojoj netko protiv svih izgleda i uz puno muke uspijeva. Svi ćemo se sa sprdnjom sjećati serijala "Rocky", ali je neminovno da je njime pokrenuta lavina, promijenjeni životi, i da su te filmove gledali milijuni ljudi. A svaki od njih je bar na trenutak pomislio: "I ja to mogu!". I ja se mogu suprostaviti šefu na poslu, i ja mogu izboriti svoja prava, i ja mogu nešto promijeniti! Ali ne kod nas. :) Naime, ni od jedne nikada nisam dobio nikakav odgovor. I to sada nije ni bitno. Možda je i bolje da je ta priča ostala samo naša- moja i vaša. Tim više ću moći na nju biti ponosan. No ipak, ostaje činjenica da živimo u državi totalno poremećenih vrijednosti, bilo da se radi o društvu općenito, medijima ili pojedincima. U kojemu su Vlatka i Dikan važniji od jednog Tomislava Medića (vidi post Zagreb 2007. = Texas 1807.).

Ali neka... Samim time što se nas, male ljude obezvrijeđuje sada, to će naša pobjeda biti veća. Moja nad mojim invaliditetom, vaša nas vezom koja vam šteti, poslom koji vas guši... Bitku po bitku, polako ćemo pokazati kakvi smo. Jer istina je, na muci se poznaju junaci. A to smo mi prijatelji, svi koji ujutro ustaju i prije nego krenu na posao poljube svoje dijete ili bolju polovicu, svi koji znamo u dućanu reći "dobar dan" i "hvala", svi koji se grčevito držimo za zadnje komadiće smisla, normalnog ponašanja i razmišljanja.
Jer, nemojte se zavaravati- vlada kretenizam, bahatost i laktarenje. Mi smo manjina. Zato bar budimo glasna manjina!
Dan odmora, a onda u nove pobjede.
A svima koji misle da nas mogu pregaziti, fizički ili psihički: "Is that all you've got?!"

UPDATE:
Jedna mala mala mica HITNO traži dom i nekoga tko će joj pomoći da preživi ovu zimu. Nova, full oprema, spava u kutiji, obavlja nuždu na stare novine i puno prede. Okupana, nema buha ni nametnika. Samo velike oke koje traže nekoga s područja Zagreba i okolice da spasi jedan mali život.